Nemeza

PROJEKT: «DRUGI RADIO»

Projekt radnog naziva «Drugi radio» direktni je odgovor na medijski i širi društveni kontekst u kojemu nastaje – naime, pozicionira se spram svega onoga što ćemo ovom prilikom arbitrarno nazvati «Prvi radio».

A) Medijski okoliš ili «Prvi radio»
Hrvatska - brojem stanovnika manja od većih evropskih gradova – brojčano gledano, obiluje medijima: na njezinom teritoriju emitira preko stotinu lokalnih radio-postaja i desetak televizijskih postaja, te redovito izlazi čitav niz publikacija najrazličitijeg sadržaja.
Umjesto da ovo mnoštvo pridonese šarolikosti i diferenciranom izvještavanju, svjedoci smo potpuno drugačijeg trenda: zbog razmjerno siromašnog tržišta, većina tiskanog medija i praktično svi privatni elektronski mediji otimaju se oko istog segmenta publike. Rezultati su porazni ali ne iznenađujući: upravo nevjerojatan senzacionalizam, banalizacija informativnog programa u kojem dominira «bizarnosti kao vijest» i - de facto – kriminal, jer mnoge postaje emitiraju program koji gotovo ni u čemu ne slijedi programsku shemu na temelju koje su zapravo koncesiju za emitiranje dobile. U kriminal se nije teško upustiti jer nijedno državno tijelo u praksi ne prati ono što se emitira, niti ne provjerava da li se postaje drže zakonskih okvira količine propagandnog programa. To pak dovodi do situacije u kojoj "velike" postaje mogu nudity reklamu po neusporedivo povoljnijim cijenama po slušaocu nego "male" postaje.

S obzirom da su dobit - ili preživljavanje - prvi na listi prioriteta, gotovo da nema urednika ili vlasnika medija koji se nije dosjetio najboljeg načina za ekonomiziranje troškova: štedjeti na INFORMATIVNOM programu koji je segment programa sa najvišim učešćem stručnog osoblja, ali i jedini segment po kojem se postaje međusobno žele razlikovati i natjecati. To pak još jednom dovodi spiralu na isto mjesto - ono što preostaje u programima su opet samo skandali i bizarni "događaji" s estrade ili iz takozvanog «(društvenog) života»..
Opisani proces podjednako pogađa obje «strane» koje su osnovale udrugu «Nemeza»: i novinare koji imaju sve manje medijskog prostora za suvislo izvještavanje te praćenje relevantih «događaja» (a o dubljim kontinuiranim analizama društvenih i političkih događaja da se i ne govori) i aktere civilnog sektora čija djelatnost pronalazi sve manje kvalitetnog mjesta u medijima, izuzmu li se, naravno, popularni žanrovi kratkotrajnih ekscesa ili «skandala».

B) Odgovor ili «Drugi radio»
Radio je formalno-tehnički idealan medij za "drugačije" izvještavanje. Za razliku od tiskanog medija, program je besplatan; za razliku od televizije, potrebne investicije i troškovi emitiranja su neusporedivo manji; a za razliku od interneta, dostupan je praktično svim segmentima društva i u svako vrijeme.
Kao takav, on je idealan za predstavljanje «drugačijih» inicijativa te u struci slovi za «najdemokratičniji medij». Vjerojatno nije slučajno što je većina novinara okupljena u udruzi "Nemeza", ili oko nje, profesionalno iskustvo sticala na radiju.

Radio, dakako, ima svoju uredničku strukturu i lanac odlučivanja, no koncept neprofitnog radija što ga predlažemo zasniva se upravo na što slobodnijem pristupu medijskom prostoru - ne samo za nevladine udruge i inicijative koje su posredno – preko svojih neformlanih predstavnika - okupljene u "Nemezi", već i za SVE udruge, inicijative i građane zainteresirane za razvoj i jačanje civilnog društva. Sljedeća njegova karakteristika, kao što logično slijedi, je transparenost procesa odlučivanja o sadržaju koji će se emitirati.

Osnovna ideja projekta «Drugi radio», kao i osnivanje udruge «Nemeza», je afirmiranje vrijednosti civilnog društva i jačanje njegove političke emancije.
Njezina realizacija moguća je isključivo stvaranjem medijskih uvjeta za što veću vidljivost aktivnosti civilnog sektora. U tom smislu, razvoj neprofitnih medija prva je stepenica.

«Drugi radio» bi, dakle, želio kontinuirano (pre)ispitivati koju bi ulogu civilno društvo trebalo imati u razvoju društva, promovirati i stimulirati u tom smislu relevatne stavove i infiltrirati ih u što širi društveni spektar.
Ukratko, cilj ovog radija bio bi da stimulira građane na akciju. Time bi se postepeno civilni sektor izvukao iz procesa getoizacije i/ili elitizacije kojemu je nerijetko podložan te stvorila prilika da se u projekt jačanja civilnog društva uključe što heterogeniji slojevi društva.

«Drugi radio» bi opisane procese kojima teži ostvarivao na tri razine:
1. Kontinuirano promoviranje i prezentiranje aktivnosti civilnog sektora, koje bi se odvijale u neposrednoj suradnji s predstavnicima udruga, inicijativa I pojedinaca.

2. Konstruktivna kritika rada civilno-društvenih aktera ali i isticanje uspjesnih inicijativa koje mijenjaju predodzbu prema kojoj samo "oni gore" donose odluke

3. Aktivno participiranje u jačanju civilnog društva: «Drugi radio» ne želi biti samo samo edukator, «prevodioc» i serviser, već i utjecajni akter civilnog društva, koji bi djelovao – produkcijski, konzultativno ili naprosto aktivistički - kako vlastitim programskim sadržajem tako i aktivnim sudjelovanjem u medijskoj i društvenoj sceni.
Iako lokalnog i neprofitnog karaktera, «Drugi radio» svakako ne bi želio da ga slušatelji doživljavaju kao sterilni radio «čudaka» koji se obraćaju sebi samima ili sebi sličnima. Svi okupljeni novinari u ovom projektu su uvjereni kako je potpuno pogrešna strategija mnogih izdavača - koja se nažalost širi zastrašujućom brzinom - kako samo "plitak" program privlači slušaoce. Program veoma lako može biti zahtjevan, provokativan i analitički - i istovremeno atraktivan i zanimljiv, kako svojim govornim tako i muzičkim programom. Ali dakako da nas ovdje u prvom redu zanima govorni program čija bi se okosnica iz dva međusobno isprepletena dijela:

1. Informativni program

Informativni program «Drugog radija» bio bi definiran nešto širim opsegom nego li je to uobičajeno. Sastojao bi se od najčešćih informativnih žanrova - vijesti, komentara i javljanja - koji bi pokrivali sve segmente društvenih aktivnosti, ali i od onih radijskih formi koje u komercijalnim medijima praktično izumiru - poput reportaža, radio-drama i radio-dokumentaraca. U tom segmentu osobito nam je stalo ne samo diferencirano izvještavati o zbivanjima u Zagrebu i Hrvatskoj, nego konačno prekinuti uobičajenu ovdašnju medijsku praksu po kojoj planeta Zemlja prestaje na granici Hrvatske. Interes i novinara i slušatelja jest i mora biti pravovremeno upoznavanje s događajima, procesima i trendovima kako u regiji tako i u Europskoj Uniji gdje će Hrvatska - kroz neko, kraće ili duže, vrijeme - biti ne samo članica, već jedna od zemalja koja će aktivno sudjelovati u odlučivanju čitave ujedinjene Europe. Taj segment članstva u Uniji je trenutno i više nego podcijenjen u medijskom prostoru i u tom smislu naše društvo doista ide ka tome da Hrvatska postane "zemlja konobara i čistačica".

2. Mnoštvo redakcija bez redakcija

U medijima je uobičajeno programsko segmentiranje po redakcijama – unutrašnja politika, vanjska politika, kultura, sport, muzika, zabava itd. No zbog podjele rada i dinamike društvenih procesa u doba globalizacije, takva shema postaje regresivno anakrona. To je naročito vidljivo kada je riječ o aktivnostima unutar civilnog sektora koje je često nemoguće svrstati u "ladicu" - nerijetko su kulutrne inicijative podjednako političke i na komunalnoj i na "uobičajenoj" političkoj razini i, obratno, mnoge "političke" inicijative podjednako su kulturni i kulturološki čimbenici izgradnje civilnog društva.
Stoga, naša ideja radija slijedi sasvim drugačije načelo: osnovicu programa čine PROJEKTI oko kojih se udružuju jedna ili više nevladinih udruga i inicijativa, čiji rad koordinira novinar ili širi radijski tim. Jedan od mogućih koncepata «dvosmjerne komunikacije» radija i civilnog sektora je vrlo jednostavan: na web-stranici radija sakupljale bi se inicijative udruga ali i POJEDINACA vezane uz određeni problem - na primjer; zašto žene zarađuju sve manje od svojih muških kolega na istim radnim mjestima. Na temelju interesa bi se - opet, javno i transparentno – određivao broj termina (dakle 3, 6, 12 ili više) za emitiranje serije od 20-25 minutnih blokova.
Na ovaj način, stvorile bi se pretpostavke za čitav niz odrednica koje bi bile ključne za «Drugi radio»:
- povećavanje komunikacije između masovnog medija kao što je radio i slušaoca te zainteresiranih udruga
- što veća otvorenost za teme, sugestije i zajedničke akcije u svrhu jačanja civilnog društva
- što veća transparentnost "praga" koji određuje što ulazi u program a što ne

U takvoj suradnji s novinarom ili širim koordinacijskim timom, zainteresirane udruge, inicijative i pojedinci mogli bi:
- pratiti kako se formira program jednog medija
- naučiti temeljne medijske zakonitosti izvještavanja
- shvatiti što doista znači objektivno izvještavanje: ako se nekog napada, onda je dužnost ne samo kritizirati već zatražiti izjavu suprotne strane i s dužnim poštovanjem uvažiti njihove argumente.

Jedna od glavnih zadaća «Drugog radija» bi, dakle, bila otvaranje vrata civilnom sektoru, ne bi li njegovi akteri dobili što bolji uvid u mehanizme funkcioniranja medija te na taj način ne samo prezentirali svoje ideje, inicijative i akcije, već stekli znanja i vještine za uspješnu medijsku prezentaciju i u onom medijskom kontekstu koji im nije sklon. Druga njegova zadaća bila bi, kao što je već rečeno, da i sam postane relevantni akter u jačanju i političkom emancipiranju civilnog društva.

Uvjereni smo kako postoji golema potreba za medij takve vrste. Naša udruga bi bila nakladnik radija samo u Zagrebu, jer tako određuje zakonodavac koji zabranjuje nakladnicima da stvaraju informacijski monopol, no uvijek ćemo biti spremni podijeliti iskustvo sa sličnim udrugama koje bi - nadamo se također uz pomoć Zaklade - pokrenule slične radijske projekte u Hrvatskoj.